12.

Sjeo  sam, pa sa pokušao da napišem par riječi. Mislio sam biće lako. Nije bilo ni malo . što god bih počeo činilo mi se ne zanimljivo. Ili ako je bilo zanimljivo meni ubzo mi se učinilo da nije možda drugome. Radilo se samo o par riječi i one su bile i važne i nevažne u isto vrijeme. Kako sam to uspio nemam pojma. Ali došle su tako. Ne koristim fraze nikada, osim ako ne želim da iskarikiram neku situaciju . Uspio sam se totalno dekoncetrisati, mozak se samo šalta sa teme na temu. Čas mi naumpadne jedna cura koju sam juče vidio. Sa simpatičnim naglaskom, a i lijepa je bila pa mi je sav taj doživljaj bi potpun. A onda mi naupadne gužva gradskom prevozu. Svi smo negdje krenuli u isto vrijeme. Trebati dan dok izađeš iz tramvaja ili iz busa. Htio sam stanicu ranije izači ali nisam se mogao probiti do vrata. Poslije mije bilo mrsko se vraćati. Pa sam došao kući i jedno par sati sam samo razmišljao da li sam se trebao vratiti da to obavim što sam trebao. Nema veze danas ću to obaviti ali mogao sam i juče i i to bi bilo sad iza mene…

Komentariši